Sveti trokuti zagrebački
O organiziranju života u Zagrebu imamo pisane dokumente: Felicijanovu ispravu o osnivanju Biskupije i Zlatnu bulu Bele IV. o osnivanju Gradeca, no arheološke iskopine govore o tome da je život na tome području počeo mnogo ranije. Ovdje predstavljamo „pisane dokumente“ koji nam pružaju uvid u „trenutak“ u kojem su si pridošli Slaveni obrednim pokazivanjem mita organizirali život. Jedan je dokument veliki župni trokut na južnim obroncima Medvednice, a drugi mali protourbani koji spaja Gradec i Kaptol.
Veliki nam pripovijeda o mitskom dvoboju Peruna i Velesa. Veles se smjestio u močvarne lugove uz Savu, na negdašnjem otoku Jarunu, odakle plazi na Medvednicu koju si pokušava prisvojiti. Tamo ga je, na Velikom plazuru, zatekao Perun i bijući ga gromovima vratio natrag gdje mu je mjesto. Usput su se borili za naklonost Mokoši koja je sjedila uza zdenac kraj današnje crkve sv. Marka. Vrhovi trokuta su današnja crkvica sv. Jakoba na Velikom plazuru, župna crkva sv. Marka na Gradecu i točka na Jarunu (nekoć je Sava tekla sjevernije, pa su građani imali most za prelazak u Jarun), tamo gdje je još početkom XXI. stoljeća županićka domorotkinja Katica Golubić pripovijedala da, još dok je Jarun bio selo, ljudi nisu smjeli uz savsku obalu, berek, krave napajati ni čune vezati, jer bi došel pozoj i pojel bi ih. To nije bila šala, jer su ljudi znali točno pokazati gdje je Pozojeva graba. Pozoj je kajkavska riječ i znači „zmaj“, to je stari Veles u grabi kraj Save.
O negdašnjoj svetosti toga područja svjedoče brojna zapisana kazivanja o zmajevima i zmijama, toponimi (Veliki i Mali plazur, Medvedgrad, Medvednica, Medveščak, Kozji hrbet, Pirovec, Mlinovi, Bijenik, Blato, Gradec, Vražji laz, Dubravica, Dubrava, Žrvena peč(ina) i Mala žrvena peč, Igrišče, Črna mlaka, Velika i Mala Mlaka) te brojne usporedbe sa starim predajama očuvanima u drugim slavenskim jezicima.
Iz zagrebačke topografije možemo iščitati još jedan trokut. Jedan mu je kut već poznato sveto pretkršćansko mjesto ispred današnje crkve sv. Marka, a drugi je na mjestu koje je danas posvećeno kršćanskoj Bogorodici Djevici Mariji na Dolcu, nad potokom. U većini slučajeva upravo je Marija pri pokrštavanju nadomjestila pretkršćansku bogorodicu Mokoš. Treću točku pretpostavljamo na mjestu koje leži ispred Katedrale, tamo gdje je stajao zid koji je srušenu Bakačevu kulu povezivao s još postojećom zapadnom kulom. Tu su 1906/07. godine, prigodom rušenja zida, pronašli groblje čiji početci sežu u pretkršćansko vrijeme! Ako spojimo te tri točke, dobit ćemo idealan trokut s jednim kutom od 23° 27' i s odnosom između dviju stranica od 1: 1,4.
Taj zagrebački mali trokut povezuje dva međusobno autonomna teritorija koji su tek godine 1850. bili ujedinjeni. Ali Zagreb je bio podijeljen tek godine 1242. kada je kralj Bela IV. odlučio civitatem liberam construere, „slobodni grad podići“, i to in Zagabria in monte Grech, „u Zagrebu na brdu Griču“. Mons Grech je, dakle, do tada bio dio Zagreba. Mali trokut bio je ugrađen u prvotno područje naselja Zagreb, ili točnije, taj mali trokut konstruirali su pridošli Slaveni još u pretkršćansko doba, prigodom organiziranja života u ranoj „protourbanoj“ zajednici, prije župe, biskupije i slobodnoga kraljevskog grada.