Dva varaždinska trokuta

U Varaždinu su uočena dva trokuta. Jedan je mali, seoski, a kutovi su na mjestu crkava sv. Vida i sv. Nikole, te na istočnom dijelu Staroga grada, tamo gdje je gradska kapela sv. Lovre. Kut kod sv. Vida iznosi je točno 23°37', a stranice sv. Vid – sv. Nikola (436,5 m; mjereno je od apside do apside) i sv.Vid – kula Staroga grada (795 m) u kojoj je gradska kapela, odnose se kao 1 : 1,8. „Sunčev kut“ je tako precizan da ne ostavlja mnogo mjesta sumnji.

Peruna je istisnuo sv. Vid. Sv. Nikola pak štiti ljude od vodenog elementa, pa je stoga pri pokrštavanju mogao istisnuti iz sjećanja Velesa, boga u vodi. Na tornju crkve sv. Nikole je kamena medvjeđa glava, a medvjed je čest Velesov zoomorfni lik. Mjesto na kojem stoji Stari grad s kapelom moglo je biti posvećeno svetoj svadbi božanske djece, Jarila i Mare. Odnos dviju stranica u omjeru 1 : 1,8 govori nam, uz činjenicu da su dimenzije ovoga trokuta male, da je riječ o „seljačkom“ trokutu, a ne župnom/plemenskom.

Drugi je trokut „protourbani“. Mnogo je manji (233 x 165 x 118m), točke trokuta su crkve sv. Nikole i sv. Ivana te gradska vijećnica. Oltari spomenutih crkava leže točno na meridijanu, kut kod sv. Nikole iznosi 23°30' a odnos dvaju njegovih krakova iznosi 1 : 1,414. Vijećnica, naravno, nema oltar pa se trebalo odlučili za njezinu sredinu. To je pravi „veliki“ trokut jako malih dimenzija. Trokut vrlo je pravilan, a funkcija mu je bila „upravljačka“.

Iz ovih se trokuta može pokušati iščitati proces nastanka i oblikovanja Varaždina. Slaveni prigodom doseljavanja vjerojatno nisu odmah na mjestu današnjega Varaždina podigli plemenski/župni „grad“, nego je seoski vrač ustrojio „mali“ trokut sa zemljoradničkom funkcijom. Uz njega je bio konstruiran trokut koji se u jednoj točci nadovezuje na prethodni i se na nj zrcalno odražava. Funkcija mu je bila povezana s ustrojavanjem i upravljanjem naselja iz kojega je upravo izrastao urbs. Varoš je pak „privukao“ feudalca koji je na rubu dao izgraditi kastrum „Garestin“.