Važnost otkrića i mogućnost korištenja u suvremenom životu

Obrednim ustrojavanjem trokutne strukture uspostavio se na novozaposjednutom (osvojenom) području sveti kozmički red, čime se u krajnjoj liniji ponovio sveti čin stvaranja svijeta. Time se utvrđivala i legitimirala plemenska (župna) vlast. Taj se obred zbio, valjda, uskoro po dolasku, ali ipak tek pošto su se vojna i politička situacija već bile stabilizirale, nakon što su došljaci „osjetili“ zaposjednuti krajolik, upoznali njegove značajke i već znali da ovdje žele i mogu ostati i opstati. Taj obred bio je politički, državnopravni (točnije: državotvorni) čin.

Tim je obredom drevni svećenik „utisnuo“ u prostor mitsko kazivanje o stvaranju i uređivanju svijeta. Ono je utisnuto poput pečata, vidljivo i danas kroz toponime i krhotine kazivanja, kao slikovno pismo; te su strukture zapravo ideogrami, pisani dokumenti o našoj povijesti.

A terminus post quem non za obredni postupak „nostrificiranja“ zemlje, taj postupak obrednoga stvaranja nove domovine, bio je trenutak kada je vrhovna vlast u plemenu (knez, ban, župan) prihvatila kršćanstvo. I kneževo prihvaćanje kršćanstva bilo je državnopravni čin.

Slijed ovih spoznaja i razmišljanja o njima dovodi nas u položaj s kojega možemo razumjeti i tumačiti neka zbivanja iz najranije naše povijesti, iz vremena koje nam inače nije ostavilo nikakvih pisanih tragova u uobičajenim medijima. Istraživanja ove vrste mogu donijeti važne spoznaje kojima će obogatiti naše poznavanje povijesnih zbivanja.

Prepoznavanje ovoga „otiska“ može učvršćivati osjećaj zajedništva u stanovništvu nekoga određenog područja, pripadnost zajednici, a može, valjano prikazano, dobro poslužiti turističkoj ponudi nekoga kraja. Lijep primjer je „Poučna mitološka staza“ kakvu su uredili stanovnici Mošćenica i Mošćeničke drage pod vrhom znakovito zvanim Perun.