Mit upisan u veliki (plemenski) trokut

Odnose, koje možemo iščitavati u trokutima, stvorio je Stvoritelj na samome početku Vremena i ugradio ih u Svemir. Na ta se načela pozivaju poglavari pojedinih zajednica (poglavice, župani, knezovi, banovi) kada obnašaju vlast, na njih aludiraju obredi izbora i ustoličavanja.

Pleterski je 1996. pretpostavio da je „svaka upravna jedinica nekoć… imala takvu trojicu“ (pri čemu je imao na umu predfeudalne slavenske župe kao teritorijalne jedinice). Ta je pretpostavka otvorila posve nove, do tada neslućene mogućnosti tumačenja najranije povijesti slavenskih ranih državnih tvorbi iz vremena iz kojih nemamo nikaklvih pisanih dokumenata.

Takav smo trokut otkrili u nas godine 1998. kod Ivanca, a osam godina kasnije i jedan kod Moščenica. Nakon toga smo otkrili nekoliko trokuta koji nam otkrivaju tragove postojanja plemenskih župa. To su Martinbreški, Zagrebački, Ogulinski, Psunjski, Pokrovnički, Zapadnokaštelanski, Pelješki, Velikonedeljski te Krakovski (kraj Vrbovca).

Uočili smo i jedan trokut — Panonski — koji svojim dimenzijama jako nadmašuje „velike“ trokute. Stranice su mu duge 140, 110 i 65 km, stoje u pravilnom odnosu 1 : √2 i zatvaraju kut od točno 23° 27’. Jedan mu je vrh istaknuta gora Schöckl u Austriji, drugi kod Blatnog jezera u Mađarskoj (u Blatnogradu, gdje se nalaze arheološki ostatci prvih slavenskih crkava u Panoniji iz vremena kneza Pribine), a treći s južne strane Mure kod sela Jurovec u Međimurju. Ta je tročlana struktura jednostavno „morala“ biti plemenska, a vjerojatno je bila „kneževski“ trokut cijeloga plemenskog saveza ili, točnije, rane slavenske predfeudalne, još nepokrštene „države“ koju je Pribina dobio u leno. Takav je „državni“ trokut trebao legitimirati vlast samoga kneza i morao je stoga biti dovoljno velik i ustrojen prema svim božanskim pravilima.